Japanska dunja (lat. Chaenomeles japonica) je biljka iz porodice ruža (Rosaceae), podrijetlom iz istočne Azije.

Taj listopadni trnoviti grm uzgaja se zbog prekrasnih jednostrukih ili dvostrukih cvjetova, Cvjetovi su dvospolni, promjera 3-4 cm, crvene, roze ili bijele boje, a pojavljuju se u rano proljeće, prije listanja.

Izrazito je medonosna biljka pa je pčele često posjećuju.

Najčešće naraste do jedan metar u visinu, ponekad metra i pol.

Uzgoj i njega japanske dunje

Nije zahtjevna za uzgoj, voli sunčan ili polusjenovit položaj, a po pitanju tla nije osobito izbirljiva, ali će puno bolje napredovati ako je zemlja u koju je sadimo plodna i dobro propusna.

Najčešće se uzgaja u vrtovima i parkovima kao pojedinačna ukrasna biljka, rjeđe u skupinama. Uzgaja se i kao živica, a može se gajiti i u posudama.

Japanska dunja treba redovito orezivati nakon cvatnje, i to tako da se postrane grane orežu na 2 do 3 pupa, a preguste grane treba prorijediti i oblikovati grm.

Otporna je na zimu, hladnoću i vrućinu, a dosta dobro podnosi i sušu tako da je praktički nije potrebno zalijevati.

Razmnožavanje japanske dunje

Razmnožava se sjemenom, reznicama ili povaljenicama. Reznice, drvenaste ili poludrvenaste, uzimaju se krajem ljeta ili početkom jeseni. Poželjno ih je prije sadnje umočiti prah za ukorjenjivanje.

Korištenje ploda japanske dunje

Plod japanske dunje ima oblik omanje zlatno žute jabuke. Jestiv je i bogat vitaminom C, ali vrlo tvrd i trpak pa se ne koristi u svježem stanju. Ponekad se koristi za pripremu voćnog želea, kao manje vrijedan nadomjestak za pravu dunju, a češće kao dodatak džemovima, kompotima i likerima zbog jačanja arome.

Japanska dunja u vazi

U ljepoti cvijeta japanske dunje možemo uživati i zimi! Odrežemo nekoliko grančica s pupovima te ih stavimo u vazu s vodom i uskoro ćemo u svom dnevnom boravku imati prekrasne cvjetove.