Dragoljub (kapucinka, Tropaeolum majus) je zeljasta biljka podrijetlom iz Južne Amerike. U svom prirodnom staništu on je trajnica, ali u našim krajevima se uzgaja kao jednogodišnja biljka.

Puzajuća stabljika može narasti i do 3 metra.

Listovi su mu okrugli i zeleni te se nalaze na dugim i vijugavim peteljkama. Zvonoliki cvjetovi imaju pet narančastih latica te cvatu cijelo ljetu i početkom jeseni, do prvih mrazova.

Uzgoj dragoljuba

Dragoljubu odgovara sijanje na siromašnim i pjeskovitim tlima. Ako je tlo bogato, dragoljub slabije cvijeta i samo se stvara zelena masa. Zbog toga ovu biljku ne treba prihranjivati.

Osim toga, dragoljub ne podnosi gnojiva zbog velike količine dušika u gnojenom tlu, a iz istog razloga (velike količine dušika u tlu) nije ga dobro uzgajati uz mahunarke jer one vežu dušik u tlo.

Dragoljub iznimno dobro podnosi suha razdoblja tako da ga ne treba mnogo zalijevati.

Dobro ga je sijati na sunčanom položaju kako bi procvalo što više cvjetova, a i zbog toga što ne podnosi hladnoću.

Osim što ga se sije u estetske svrhe, vrlo je koristan u vrtu jer odbija lisne uši, mrave, puževe, gusjenice i miševe. Iskustva vrtlara govore da ga je u vrtu ga je najbolje saditi uz kupusnjače i rajčice, jer će ih zaštititi od bolesti i nametnika.

Ljekovitost dragoljuba

Cvjetovi i listovi dragoljuba ne samo da su jestivi, već su i ljekoviti. Sadrži mnogo vitamina C te se smatra jednim od najjačih prirodnih antibiotika.

Dragoljub djeluje antibiotski i povećavaju otpornost organizma. Dobar je izvor željeza te se može spremati kao salata. Nezreli plodovi i cvjetni pupovi mogu se konzervirati u octu.