Pustinjska ruža (lat. Adenium obesum), biljka iz porodice zimzelenovki (Apocynaceae) koja se u našim krajevima uzgaja kao sobna biljka.

Porijeklom je iz regija Sahela južno od Sahare (od Mauritanije i Senegala do Sudana), tropske i suptropske istočne i južne Afrike te Arapskog poluotoka.

Spada u sukulente, karakterizira je zadebljana stabljika (pomalo je nalik na bonsai) zbog čega je i dobila ime naziv obesum, što u prijevodu znači debeli, odnosno, ogroman.

Zadebljana stabljika služi za skladištenje vode, tako da ova biljka izvrsno podnosi sušna razdoblja.

Pustinjska ruža je zaista predivna biljka koja zadivljuje promatrače svojim cvjetovima. Mnogi je obožavaju i zbog toga što izgledom podsjeća na bonsai i mogućnosti da se tijekom uzgoja formiraju različiti oblici.

To se postiže savijanjem i ispreplitanjem grana te orezivanjem koje se postiže da biljka ima gušću krošnju i željeni oblik.

U prirodni naraste do tri metra u visinu, a kada je uzgajamo kao kućnu biljku onda naraste do jedan metar.

Na vrhovima granama rastu kožasti listovi dugi 5 – 15 cm, široki 2 – 8 cm. Cvjetovi su pojedinačni, promjera oko 5 cm sa 5 crvenih ili ružičastih latica čija je unutrašnjost bjelkasta.

Razmnožavanje i uzgoj pustinjske ruže

Ovu biljku najlakše je razmnožiti reznicama, ali ju je isto tako moguće uzgojiti iz sjemena.

Kad je riječ o cvjetanju pustinjske ruže, treba reći da je oba biljka za strpljive. Naime, ova biljka sporo raste, svega 1,5 do 2 cm godišnje, a prvi cvjetovi se mogu se očekivati tek u drugoj ili čak trećoj godini uzgoja.

Pustinjsku ružu treba posaditi u rastresitu i ocjeditu zemlju. U praksi to znači da je ne smijete nipošto posaditi u standarnu zemlju za cvijeće, nego morate nabaviti supstrat za sukulente ili sami pripremiti zemlju za svoju biljku tako što ćete pomiješati 1/3 “obične” zemlje za cvijeće i 2/3 pijeska, a dobro je odati malo šljunka ili krhotina cigle.

Veoma je bitno je da supstrat u koji sadite ili sijete ovu biljku bude jako ocjedit, tj. da voda se voda u njemu uopće ne zadržava, nego samo prođe kroz njega.

Vodite računa i o tome da svoju pustinjskoj ružu stavite na mjesto na kojem će imati dovoljno svjetla. Naime, da bi se ova biljka dobro razvijala i obilno cvala treba joj osigurati barem šest sati prirodne svjetlosti dnevno.

Zalijevanje pustinjske ruže

Ni za najvećih vrućina ne treba je previše zalijevati. Nakon što je jednom zalijete, pričekajte da se zemlja prosuši pa je tek onda ponovno zalijevajte.

U praksi to znači da se za vrelih ljetnih dana zalijeva svaki dan, kad prođu ljetne vrućine zalijevanje treba prorijediti, a kad dože zima pustinjsku ružu je dovoljno zalijevati jednom mjesečno.

Važno je držati se pravila da se zalijeva tek kada se zemlja prosuši jer, osobito tijekom hladnijeg dijela godine, pretjerano zalijevanje može uništiti biljku.

Iskusni uzgajivači kažu da većina ljubitelja cvijeća svoje pustinjske ruže preko ljeta premalo zalijeva, a preko zime previše i da je to glavni problem kod uzgoja.

S dolaskom hladnijih treba voditi računa da pustinjska ruža ne bude izložena niskim temperaturama, budući da je veoma osjetljiva na niske temperature. S tim da za nju niske temperature nisu samo one s negativnim predznakom. i

Pustinjska ruža ne voli zimu

Već na temperaturi nižoj od 10̊ C pustinjska ruža pokazuje prve znakove propadanja, najprije joj počnu opadati listovi, a ako nepovoljni uvjeti potraju, biljka će uvenuti.

Pustinjska ruža će najbolje napredovati (i cvjetati!), ako se temperatura kreću u rasponu od 24 do 36 °C.

Sve u svemu, pustinjska ruža je nezahtijevna biljka, ne traži nikakvu osobitu njegu. Osim vode, i malo prihrane će joj dobro doći, ali nije nužno. Pustinjska ruža može lijepo napredovati i bez gnojenje. Nije previše osjetljiva na bolesti i nametnike, ali ipak treba voditi računa o tome da se može javiti trulež korijena, a opasnost su i grinje te crveni pauk. To, dakako, ne znači

Godinama može rasti u istoj posudi i istoj zemlji, treba je presaditi tek kad uočite da je prerasla svoju posudu, odnosno kada joj posuda postane premala za daljnji rast.

Vodite računa da je ova biljka otrovna! Domorodačka plemena su otrova iz korijena i stabljike pustinjske ruže pripremala otrov za svoje strelice. Stoga treba izbjegavati kontakt sa njezinim mlijekom, pogotovo ako na koži imate ranice ili ogrebotine.